Textfeld: NASI PRVIH CETVRT STOLJECA 1980—2005 TAKO JE OTPOČELO Kada je u proljeće 1980. godine skupina nogometnih zaljubljenika naumila osnovati današnju NK NERETVU, imali su jasne želje i ciljeve kakav klub žele. U prvom redu da se razlikuju od većine onih osamdesetak tadašnjih „Jugoslavenskih“ klubova. Od početka je rečeno: Prvo čovjek, radnik pa tek onda nogometaš – ili osnovat ćemo klub gdje sportski rezultati neće biti u prvom planu. Okupljanje, druženje, izleti, zajedničke fešte, lijepa moderna oprema, dobar marketing i ne masovnost pod svaku cijenu. Na žalost u prvih 10 godina postojanja i natjecanja u bivšoj Jugoligi i mi postajemo robovi rezultata. I to je bio jedan od razloga što smo prvi napustili Jugoligu I prešli u natjecanje njemačkih klubova, gdje ćemo nastaviti u potpunosti ispunjavati one zamisli i načela na kojim je klub i osnovan. Danas nakon dva i pol desetljeća djelovanja s ponosom i zadovoljstvom zaključujemo da smo uspjeli i da se imamo čime ponositi. Pođimo od početka. POČETAK NA BAUŠTELI U nedjelju 09. ožujaka, 1980. godine na jednoj „Baušteli“ u Scharnhausenu je osnovana NERETVA. Pavao BARIČEVIĆ, Stijepo BORE, Tomislav i Krešimir BULUM, Vinko ŠABIĆ, Jozo SUŠAC, Božo TOMIĆ i Bono ŽEPIĆ bili su osnivači. Od prijedloga za ime kluba BOSNA, NERETVANAC, HERCEGOVAC ili NERETVA odlučili smo se jednoglasno za NK NERETVA.  Osnivači Neretve na baušteli u Scharnhausenu. S lijeva: Krešimir Bulum, Bono Žepić, Stijepo Bore, Tomislav Bulum, Vinko Šabić, Božo Tomić i Jozo Sušac. U restoranu “Krone”u Plattenhardtu dva tjedna kasnije, 23. ožujka 1980. održana je osnivačka skupština sa 22 nazočna. Izabran je prvi Upravni odbor NK NERETVA koji su sačinjavali: predsjednik Jozo Sušac, dopredsjednik Vinko Šabić, tajnik Stijepo Bore, blagajnik Božo Tomić, trener Bono Žepić i kapetan momčadi Josip Henc. Jednoglasno je usvojen klupski pravilnik, a prve poteškoće su nastale kod traženja igrališta i prijave kluba za natjecanje. Igralište u Plattenhardtu na kome smo počeli trenirati ne uspijevamo dobiti za igranje utakmica, a u Jugo-konzulatu koji se miješao i u sport nam je rečeno da ne smijemo klub osnovati! – “Ako želite drugovi fudbal igrati imamo mi tu u Bernhausenu FK Vojvodina, lepo se pridružite njima” – to su bile riječi koje smo uzeli na znanje i jednostavno ignorirali. Već u Nedjelju 06.Travnja 1980. godine zakazujemo prvu utakmicu. Protiv njemačkog kluba “Roter Stern” Plattenhardt smo 2:1 pobijedili. Na toj povijesnoj utakmici našeg kluba njegovu majicu su prvi put obukli: S. Bore, K. Bulum, T. Bulum, Granić, Grgić, Hećimović, Ivanković, Kljajić, Mađarević, Pranjić, Šabić, Tilger, Tomić i. Žepić.  Prvi javni nastupak u Plattenhardtu. Stoje s lijeva: Predsjednik Sušac, Tilger, Grgić, Žepić, Tomić, S. Bore, Ivanković i Šabić. Čuče s lijeva: Hećimović, K. Bulum, Mađarević, T. Bulum, Pranjić, Kljajić i Granić. Koristeći poznanstva i veze slijedećih nedjelja zakazujemo prijateljske utakmice s tada najboljim i najpoznatijim klubovima Jugolige: Dinamo Stuttgart, Radnik Sindelfingen, Marsonia Frickenhausen koja je tada bila prvak, zatim NK Matija Gubec Reutlingen, Chromos Riederich.... U ljeto te 1980 godine sudjelujemo i na par turnira. Kod NK Vjesnik u Göppingenu od šest momčadi osvajamo drugo mjesto i to će biti prvi osvojeni pehar u našim vitrinama, a osvojili su ga: S. Bore, K. Bulum, T. Bulum, Gavran, Granić, Grgić, Henc, Ivanković, Kljajić, Sabolić, Tilger i. Žepić. Kasnijih ćemo godina postati specijalisti za turnire, gdje imamo dosta zapaženih uspjeha. Najviše zbog toga što im pristupamo ozbiljno i nastupamo, uglavnom, u najjačem sastavu. Igrali smo na više od 100 turnira i osvojili 23 puta prvo mjesto.  Momčad koja je osvojila prvi pehar na turniru u Göppingenu. Stoje s ljeva: Žepić, Tilger, Kljajić, Ivanković, Grgić, S. Bore, Granić i Šabić Čuče s ljeva: Sabolić, Henc, T. Bulum, K. Bulum i Gavran DOLAZAK U STEINENBRONN U potrazi za igralištem od 1. srpnja 1980. godine smo se skrasili u Steinenbronn. Pokojni Jürgen Schirmann i Josef Braunstein su nam na razgovoru vođenom u restoranu Löwen (s naše strane: Bore, Šabić i Žepić), otvorili vrata TSV Steinenbronn. Odluka da uđemo u članstvo TSV Steinenbronn kao zasebni “Abteilung” će se kasnijih godina pokazati kao naš najispravniji i najlukaviji potez. U natjecanje Jugolige, koje je u potpunosti vodio WFV prijavljeni smo pod imenom “TSV Steinenbronn – Jug. Mannschaft”. Dok su “drugovi” shvatili o čemu je riječ mi smo od jeseni 1981. godine uvršteni u redovno natjecanje i bez FK Vojvodine. Nije na odmet spomenuti i jedan detalj iz prvog ugovora s TSV Steinenbronn o korištenju igrališta i pratećih objekata. Morali smo uplatiti 500 ,- DEM na ime kaucije, ako potrgamo mreže na golovima, ogledala ili slavine u svlačionicama i dr. Na kraju godine su nam uz ispriku vratili novac! Mi koji smo u klubu od osnutka, ne jednom smo ustvrdili da je vodstvo TSV Steinenbronn svojom politikom prema NK Neretvi, u mnogome zaslužno za sve ono što ćemo kasnije postići. Iskreno govoreći malo je stranih klubova koji su uspjeli ostvariti tako korektne i svrsishodne odnose sa njemačkim klubom kao što smo to uspjeli mi u Steinenbronnu. Na seminaru WFV-a u Wangenu tajnik istoga, Artur Elser je često isticao i hvalio primjernu suradnju Neretve i TSV Steinenbronna. A mi se još jednom zahvaljujemo Schirmannu, Braunsteinu, Martinu Thonemannu, Andreasu Hufu, Knodelu, Helmutu Layu, Otto Riethu, Gerdu Treigeu, Michaelu Gressneru, Berndu Ottmülleru…… ZA DVIJE GODINE U SUPERLIGI Dolaskom u Steinenbronn počinjemo intenzivno stvarati momčad koja će 06.09.1981 startati u natjecanju za bodove u drugoj ligi-sjever tadašnje Jugolige. Napomenimo da je tada Jugoliga imala 6 drugih i jednu prvu ligu, zvana Superliga, sa sveukupno 78 klubova. Prvu utakmicu igramo kod Vojvodine u Bernhausenu i gubimo 1:2, a nastupili su: Bore, Bulum, Čikan, Hećimović, M. Horvat, Jakovac, Karoglan, Kljajić, Musolaj, Sabolić, Stanić, Tilger i Žepić. Trener je bio Bono Žepić. U drugoj utakmici, doma, s Jugosom iz Nagolda (današnji NK Zagreb Nagold) osvajamo prvi bod (2:2). Na kraju smo bili peti sa 23 boda iz 18 utakmica. U jesenskom smo dijelu osvojili samo 6 bodova. Nezaobilazno je spomenuti jednu zgodu iz te prve sezone. U petom smo kolu doma izgubili od NK Edvard Kardelj Pfalzgrafenweiler sa 0:10. Uzvratnu utakmicu dobijamo sa 2:1 (golovima Mate Stanića) i nanosimo jedini poraz u igri kasnijem prvaku, te najavljujemo Neretvinu bujicu u slijedećem prvenstvu. I zaista natjecateljska 1982/83 je naša. S jednim porazom (Slaven 2:4), uvjerljivo osvajamo naslov prvaka i igramo kvalifikacije za ulazak u Superligu. Sa 4:2 bolji smo od Metala u Friedrichshafenu (strijelci: K. Bulum 2, Ivanković i Stanić) u prvoj utakmici, a u drugoj je sve bilo jasnije – glatka 7:1 pobjeda. Ovaj prvi veliki uspjeh našeg kluba su ostvarili: Behlić, Bulum, Henc, Ivanković, Jakovac, Kereš, Kusch, Majerhof, Sabolić, Škrbec, Stanić, Tilger i Zetaković. Tada su još igrali: S. Bore, Grgić, M. Horvat, Karoglan, Kljajić, Matuško i Stupar.  Slavlje s navijačima nakon 7:1 pobjede nad Metalom u majstorici za ulazak u Superligu. Prvu godinu igranja u Superligi obilježavamo osvajanjem četvrtog mjesta sa 26 bodova iz 22 utakmice. Na kraju sezone, 16.lipnja 1984. igramo finale kupa. Do finala smo bili bolji od Croatije Reutlingen (2:0), Chromosa Riederich (1:0), Arene Calw (5:2) i Zagreba Stuttgart (2:0). U finalnoj utakmici koja se igrala u Frickenhausenu poraženi smo 0:2 od Radnika Sindelfingen, koji je tada bio i prvak Superlige. Za nas su igrali: Zetaković, Sabolić, Jakovac, Majerhof, Bulum, Kusch, Gavranović, Stanić, Janjić, Behlić i Ivanković. Tada smo još imali u kadru: S. Bore, Henc, M. Horvat, P. Lang, Morlok, Škrbec, Stupar i Tilger. POBJEDNICI KUPA I PRVACI JUGOLIGE Godinu kasnije u prvenstvu smo četvrti a u kupu najbolji. Na putu do finala koje se igralo 07.06.1986. u Heilbronnu pobijedili smo Croatiju Reutlingen (3:1), Rođene Calw (3:0), Jubilej Kornwestheim (2:1) i 29.Novembar (današnji KSC Ehingen) 8:7 na jedanaesterce, nakon 2:2 u regularnom tijeku – golove su dali u igri Drisnack i H. Lang. U finalu pravi sportski krimić, u kojem smo u produžecima, pogotkom Mladena Behlića u 117. min. sa 3:2 pobijedili Croatiju Bietigheim. Tjedan prije u zadnjem prvenstvenom kolu kod nas u Steinenbronnu taktiziramo i gubimo od Croatije 2-5. Ne samo da su naši prijatelji iz Bietigheima ušli u finalnu utakmicu kao favoriti, već su i poveli sa 2-0. Uspijevamo se vratiti na 2:2, a u produžetcima od 2 x 15 min. i pobijediti. Kakvo je to samo veselje bilo…. Trodnevno nagradno putovanje, dar SSRN Hrvatske, smo iskoristili kod NK Kujundžuša Zmijavci (Imotski), a sa nama su išli voditelj kupa Hans Kuhn i gradonačelnik Steinenbronna, Hermann Walz. Ohrabreni uspjehom u kupu, u slijedeće prvenstvo Superlige, sezona 1986./87. ulazimo s jasnim ciljem da se borimo za naslov – i uspijevamo! Kao u nekom neponovljivom zanosu meljemo sve pred sobom i kolo prije kraja nakon 2:1 pobjede nad Croatijom Bietigheim smo prvaci. Neizbježno je i ovdje ne spomenuti jedan detalj koji je najbolje oslikavao tadašnje stanje u klubu. Četiri ili pet kola prije kraja smo igrali kod Jadrana u Balingenu. Kako se očekivalo, poveli smo 2:0. Tada se ozlijeđuje pokojni Bernard Weber, neumorna radilica u veznom redu, a naša se igra ruši kao kula od karata – izgubili smo 4:6. U svlačionici potištenost, suze i pitanje hoćemo li uspjeti? Pao je jednoglasni i samouvjereni dogovor: Tek sada moramo dati sve od sebe i ne posustati – jedna klapa, zadana riječ i ostvareni snovi. Naslov prvaka Jugolige su izborili: Behlić, Božić, K. Bulum, Franko, Henc, Ivanković, Jakovac, Janjić, Kereš, Klobučar, Kusch, H. Lang, Lujić, Majerhof, Miessler, Sabolić, Stanić, Stupar, i B. Weber. Trener je bio Bono Žepić.  Momčad koja je osvojila prvo mjesto u superligi. Stoje s ljeva: Miessler, Ivanković, Lujić, Kusch, Janjić, Sabolić, Majerhof, Tilger i trener Žepić. Čuče s ljeva: Klobučar, Henc, Behlić, K. Bulum, Stupar, Jakovac, Stanić, B. Weber i H. Lang. NAPUŠTANJE JUGOLIGE Uz spoznaju da su mnogi kvalitet Superlige uspoređivali sa Bezirks- i Landesligom, igranje u Jugoligi postaje sve nezanimljivije. Jednoglasno smo se složili oko napuštanja Jugolige i prelaska u njemačku ligu. Kada je to trebalo provesti u djelo neki standardni igrači i članovi uprave su se predomislili i ostavili nas na cjedilu. Ipak od jeseni 1989. kao prvi strani klub u WFV startamo u Kreisligi B. Naš odlazak iz Jugolige je digao veliku prašinu, mnogi su nas napadali da izdajemo “Jugoslavensko zajedništvo” i s podsmjehom govorili da želimo u Bundesligu. Nismo se dali smesti, bili smo odlučni i otišli smo. Tri godine kasnije Jugolige više nije bilo. Kako će to par godina kasnije, kada se Jugoliga raspala, reći pokojni predsjednik Stuttgartskog Dinama, Tomislav Malenica: “Neretva je uvijek išla dvije godine ispred svih ostalih naših klubova”. Brže nego što smo i sami očekivali preboljeli smo odlaske onim koji nisu mogli bez Jugolige, te nastavili jedan novi i daleko ljepši klupski život. Tek tada počinjemo u potpunosti ostvarivati one želje koje smo zacrtali pri osnivanju. Rasterećeni trke za rezultatima u potpunosti se posvećujemo boljoj organizaciji kluba, feštama, izletima i drugim ne nogometnim temama. Posebno to dolazi do izražaja od proljeća 1991. kada na čelo kluba dolazi arhitekt, zagrebački Dalmatinac Krešo Premerl. Financijski smo toliko ojačali da smo iz klupske blagajne mogli snositi troškove sedmodnevnim priprema u Medulinu ili četverodnevni izlet za 42 člana u Italiju (San Bonifazio kod Verone). U potpunosti smo počeli financirati i jednodnevni izlet žena u povodu majčina dana (oko 2500 DEM).Koncem devedesetih smo došli do rekordna 64 člana s plaćenom članarinom od po 100 DM. NOVI ŽIVOT U KREISLIGI Famoznu kvotu od 15 žutih igračkih iskaznica koje su imali Njemci i stranci ponikli u jugendima smo ispunili i startali u petoj skupini B Kreislige Stuttgart. Evo i imena igrača koje smo imali na raspolaganju: Behlić, Božić, Brnić, Franko, G. Gudlin, M. i R. Horvat, Jakovac, Janjić, Magoči, Majerhof, Miessler, Rahle, Šapina, Sena, Stupar, Vohl, i B. Weber. Trener je bio Mato Stanić. Prvu smo utakmicu sa VFR Cannstatt odigrali 2:2 a na kraju smo osvojili peto mjesto što nije bio neuspjeh. Sljedećih godina, početkom rata u Hrvatskoj i BiH i dolaska prognanika među kojima je bilo i puno dobrih nogometaša, mnogi naši klubovi koriste. Za godinu-dvije već su igrali u A Kreisligi, dok je nama, bez takvih pojačanja, trebalo sedam godina da bi u natjecateljskoj 1996./1997. dva kola prije kraja izborili naslov prvaka i ulazak u A Kreisligu. Prije toga smo tri puta bili drugi a dva puta treći. Zadnju utakmicu u B Kreisligi sa Kemnat II (13:0) su odigrali: Agatić, Barić, Behlić, Bilać, T. Bore, Brnić, Džuba, Grabanica, Jozanović, Miessler, Novak, Puhalj, Seehas, i Zorica. U A Kreisligi smo startali 3:1 pobjedom nad SV Gablenberg II, pogodcima: T. Bore, Seehas i Behlić. Nastupili su: Miessler, Zorica, G. Gudlin, Brnić, Bilać, Bore, Barić (Jozanović), A. Babić, (Novak), Behlić, Seehas, Džuba (Puhalj). Na kraju smo osvojili vrlo dobro treće mjesto. U osam A Kreisligaškim godina, dva smo put bili šesti, jednom peti, jednom sedmi, tri put treći a u natjecatelskoj 2001./2002. godini drugi. Taj su uspjeh ostvarili: Barić, Behlić, T. Bore, Brnić, Glibo, M. i G. Gudlin, Hlebec, Kralj, I. Martinović, Z. Martinović, Novak, Özdemir, Puhalj, U. Rieker, Robla, Seehas i Vrdelja. Tekuću sezonu, prvi dio prvenstva smo okončali na desetom mjestu, te nam po prvi put u devetogodišnjem igranju u A Kreisligi prijeti selidba u B ligu.








Textfeld:



     Naslovica/Startseite  / O nama/Wir über uns / Kontakt / Liga / Momcad/Mannschaft / Galerie / Linkovi/Links / Archiv / Feste / AH

N.K. NERETVA STEINENBRONN